Justicija doo
Ana Arsenijević je mlada magistrica pravnih nauka koja je odlučila da svoju karijeru gradi u sopstvenom biznisu. Po ugledu na svoju majku, Ana je krenula preduzetničkim stopama prije dvije godine, osnovavši preduzeće koje se bavi administrativno-pravnim poslovima “Justicija Company” doo. “Mi pružamo administrativno – pravne usluge, trenutno na teritoriji Crne Gore, ali težimo da naše poslovanje proširima i van granica naše zemlje. Budućnost svog biznisa vidim kroz digitalizaciju. Ona će mi omogućiti i više slobodnog vremena” pojašnjava Ana.
Naglašava da joj je za početak kao i svakom start-up biznisu bila potrebna ideja, čvrsta i precizna odluka, podrška porodice, istrajnost i naravno finansije. Stanarka je inkubatora u Biznis centru, učesnica naših treninga, korisnica mentoring usluge, a nedavno je aplicirala i na konkurs za dodjelu mikrokredita u sklopu našeg projekta podrške omladinskom preduzetništvu, pa kaže: “Najveća podrška u započinjanju biznisa bila mi je majka, sestra i Biznis Centar”. A odlučila se za sopstveni biznis, kako kaže, zbog želje za većom slobodom, želje za napredovanjem i iskorištavanjem stečenih znanja i vještina.
Smatra da okruženje za razvoj omladinskog preduzetništva nije dovoljno podsticajno: “Pokretačka snaga mladih nije dovoljno iskorištena, iako su mladi ljudi budućnost svakog naroda, oni često nisu ozbiljno shvaćeni, pa ne čudi činjenica da mnogi napuštaju našu zemlju. Na drugoj strani, zakoni su često kontradiktorni i neusklađeni sa zakonima Evropske unije. Barijere su u dobijanju pojedinih licenci i nedostatku srestava.”, ističe Ana.
Ana je inače samohrana majka dvoje djece pa je i sa te strane svjesna koliko je važna njena uloga preduzetnice. Inače smatra da su žene generalno preduzimljivije i odlučnije ali imaju više prepreka i barijera za započinjanje biznisa. “Ženama u biznisu nedostaje početni kapital, pošto po običaju u svom vlasništvu nemaju ništa, nemaju kolateral za podizanje kredita. Muškarci su nespremni da ozbiljno shvate ženu u biznisu. Neke imaju problem marginalizacije, neke su omalovažavane, a one privlačne su žrtve agresivnog udvaranja. Uopšteno govoreći, žene u cijelom svijetu su u nepovoljnijem položaju od muškaraca. Radno vrijeme im je duže računajući i kućne poslove i druge aktivnosti koje su vezane za porodicu. Međutim one manje doprinose kućnom budžetu zato što češće rade poslove koji su manje plaćeni. Ženski resursi se neadekvatno upotrebljavaju čak i zloupotrebljavaju. Po najnovijim istraživanjima žene su obrazovanije od muškaraca, češće upisuju i završavaju fakultete ali ipak imaju manje zarade. Oblici neravnopravnosti su uvijeni u formu tradicionalne podjele radnih i rodnih uloga. Sa manjim primanjima i kućnim neplaćenim radom, na kojima funkcioniše porodica, žene su definitivno neravnopravne. One su preopterećene usljed tradicionalne podjele rada, tako da se dobrovoljno isključuju iz trke za rukovodeća mjesta i funkcije koje zahtijevaju dosta vremena i odricanja”, podvlači Ana.
Na osnovu prethodno navedenih stavova, Ana definitivno tvrdi da je preduzetništvo imperativ i preporučuje mladima, a posebno ženama da razmišljaju o tome šta je to što mogu i vole da rade, te da te svoje planove i ciljeve hrabro počnu da realizuju kroz soptveni biznis, dok na drugoj strani vjeruje i da će okruženje u nekom budućem periodu biti više podsticajno za razvoj preduzetništva.
